loader image

Autor

Irving Vašington

Vašington Irving, rođen 3. aprila 1783. godine u Njujorku, bio je američki pisac kratkih priča, esejista, biograf, istoričar, urednik časopisa i diplomata.

Irving je bio nezainteresovan student – više je voleo avanturističke priče i drame, i često je odsustvovao sa večernje nastave da bi boravio u pozorištu. Izbijanje žute groznice na Menhetnu 1798. godine nateralo je njegovu porodicu da ga pošalje u unutrašnjost, gde je odseo kod svog prijatelja Džejmsa Kirka Poldinga u Taritaunu, u državi Njujork. Upravo se u Taritaunu upoznao sa Uspavanom dolinom (Slipi Holou), obližnjim gradom, i sa njegovim holandskim običajima i lokalnim pričama o duhovima,  što će kasnije biti tema njegovog dela.

Irving je bio ambasador u Španiji od 1842. do 1846. godine. Književni debi napravio je 1802. godine – nizom pisama „Jutarnjoj hronici“, napisanih pod pseudonimom Džonatan Oldstajl.

Njegova istorijska dela obuhvataju biografije Olivera Goldsmita, Muhameda i Džordža Vašingtona.

Irvinga je majka nazvala po Džordžu Vašingtonu, kojeg je i upoznao u svojoj 6. godini, kada je državnik i revolucionarni vođa živeo u Njujorku – nakon inauguracije za predsednika 1789. Ovaj susret je Irving komemorisao malom akvarelnom slikom, koja i dalje stoji na zidu u piščevoj spomen-kući.

Njegovo delo „Priče iz Alhambra“ je putopisno-narativna zbirka priča koje je Irving pisao tokom svog boravka u Španiji. Knjiga istražuje život u Andaluziji i donosi priče o španskoj istoriji, kulturi i tradicijama. To je jedno od njegovih najlepših dela i često se smatra piščevim vrhunskim dostignućem.

„Knjiga skica Džofrija Krejona, gospodina“ predstavlja kolekciju eseja i priča među kojima su veoma poznate priče „Legenda o Uspavanoj dolini“ i „Rip van Vinkl“.

Irving je bio jedan od prvih američkih pisaca koji su stekli slavu u Evropi, i bio je uzor drugim američkim autorima, poput Natanijela Hotorna, Henrija Vodsvorta Longfeloa, Hermana Melvila i Edgara Alana Poa. Takođe su mu se divili neki britanski pisci, uključujući Lorda Bajrona, Tomasa Kembela, Čarlsa Dikensa, Fransisa Džefrija i Voltera Skota.

Preminuo je od srčanog udara, 28. novembra 1859. godine u Taritaunu, u državi Njujork.

Među njegovim najpoznatijim izrekama ističu se:

„Veliki umovi imaju svrhe, drugi imaju želje.“
„Postoji svetlost u suzama. One nisu znak slabosti, nego snage.
Govore više od deset hiljada jezika. One su glasnici velike tuge, dubokog kajanja i neizrecive ljubavi.“

Priče:

Možete se prijaviti koristeći Facebook ili Google nalog.