loader image

Autor

Gi de Mopasan

Anri Rene Alber Gi de Mopasan bio je francuski pisac, poznat po svojim pričama i romanima koji su predstavljali prikaz francuske društvene stvarnosti i moralnih vrednosti tokom 19. veka. Rođen je 5. avgusta 1850. godine, u mestu Šato de Miromenil, u Francuskoj, u imućnoj porodici. De Mopasan je odrastao u blagostanju i bio je školovan na prestižnom liceju u Ruanu.

Francusko-pruski rat izbio je ubrzo nakon što je De Mopasan završio koledž, 1870. godine, pa se on odmah prijavio kao dobrovoljac, i časno se borio na frontu. Nakon završetka rata, 1871. godine, napustio je Normandiju i došao u Pariz, gde je sledećih deset godina radio kao pomorski službenik. U tih deset godina jedina razonoda mu je bila veslanje po Seni nedeljom i praznicima. U to vreme Gistav Flober mu postaje tutor i svojevrstan literarni vodič u njegovim književnim i novinarskim počecima. U Floberovoj kući upoznao je ruskog romanopisca Ivana Turgenjeva, kao i Emila Zolu, i mnoge druge predstavnike realizma i naturalizma. U to vreme piše pesme i kratke drame.

Mopasanov najplodniji period bio je od 1880. do 1891. Postavši slavan zahvaljujući svojoj prvoj pripovetki, marljivo je pisao, stvarajući dva, a ponekad i četiri dela godišnje. Srećan spoj književnog talenta i smisla za biznis doneo mu je pravo bogatstvo. Godine 1881. objavio je prvu knjigu pripovedaka, pod naslovom „Kuća Telijeovih“, koja je za samo dve godine dostigla dvanaest izdanja.

Njegova novela „Masna lopta“ istražuje moralne dileme i ljudsku prirodu tokom Francusko-pruskog rata, postavljajući pitanja o patriotizmu i licemerju.

„Ogrlica“ je priča o ženi koja se bori s posledicama laži i taštine, često tumačena kao kritika društva i potrošačke kulture.

Jedna od njegovih poznatijih kratkih priča je „Ruka“, u kojoj glavni lik opisuje svoj stari slučaj povezan sa zastrašujućom natprirodnom pojavom – rukom koja progoni njegovog poznanika, izazivajući strah i paniku. Priča istražuje teme straha i nadmoćnih sila, koje često ostaju nerazjašnjene.

„Horla“ je priča koja prati dnevnik pisca koji postaje opsednut idejom postojanja natprirodnog bića poznatog kao „Horla“, koje zaposeda ljude. Kroz dnevničke zapise, priča istražuje teme ludila i  gubitka kontrole nad svojim životom i postupcima.

 „Gospođa Paris“ je priča koja počinje izvanrednim opisom idilične prirode Antiba na Azurnoj obali, kao mesta gde se nekada odigrala nesuđena i kratkotrajna ljubavna romansa između udate žene i oficira. Zarad jedne noći sa ženom u koju se zaljubio, oficir je naredio opsadno stanje u gradu, zabranu prolaska kroz gradsku kapiju, kako njen muž ne bi mogao da se vrati kući. Zbog toga je strogo kažnjen, a De Mopasan nam majstorskim pripovedanjem pobuđuje osećanja ganutosti i sentimentalnosti prema herojskom činu zaljubljenog oficira, ali i prema gospođi Paris, nekada nevoljno udatoj za debeljuškastog, neuglednog čoveka, danas usamljenoj i ojađenoj ženi, na koju je kratka romansa ostavila večni trag. 

„Svadbeni dar“ je još jedno vrhunsko ostvarenje De Mopasana, dirljiva priča o nesebičnoj i bezuslovnoj ljubavi jedne mlade žene koja, osvojivši srce zakletog neženje, ne samo da mu oprašta grehe  nego pokazuje posve dirljivu velikodušnost pristavši da zajedno podižu njegovo tek rođeno dete, nakon smrti njegove bivše drage – o čemu saznaju na sam dan svog venčanja.  

Mrzeo je ljudsku komediju i društvenu farsu. U kasnijim godinama kod njega se razvila gotovo bolesna želja za samoćom i samoočuvanjem, uz stalni strah od smrti. Godine 1891. potpuno je izgubio razum, a umro je dve godine kasnije, jula 1893. u Parizu, mesec dana pred 43. rođendan.

Među njegovim najpoznatijim izrekama ističu se:

„Naš um je savršeniji od svemira; on daje život čak i onima koji više ne postoje.“
„Dobijeni poljubac nikada nije tako sladak kao ukraden.“
„Ljubav je kratka reč, ali u sebi sadrži sve: ona znači telo, dušu, život, celo biće.“

Priče:

Možete se prijaviti koristeći Facebook ili Google nalog.