Dejvid Herbert Ričard Lorens, poznatiji kao D. H. Lorens, bio je britanski pisac i pesnik, rođen 11. septembra 1885. godine u Istvudu, u Engleskoj. Radio je kao učitelj sve dok nije objavio svoj prvi roman „Beli paun“ – 1911. godine. Nakon toga, živeo je od svog književnog rada.
Pisao je pesme, priče, romane, drame, eseje, psihološko-filozofske studije i putopise, ali je najznačajniji po svojim romanima i pripovetkama u kojima se bavi psihologijom ljudskih odnosa, ljudskim nagonima, kao i industrijalizacijom Engleske i njenim uticajem na društvo. Bavio se i slikarstvom.
Njegov roman „Ljubavnik Ledi Četerli“, zbog svoje eksplicitnosti u prikazu seksualnih odnosa dospeva na sud, te je dugo bilo cenzurisano, sve dok nije, 30 godina nakon Lorensove smrti konačno objavljeno u svom izvornom obliku.
Drugi objavljen roman, „Sinovi i ljubavnici“, bio je autobiografsko delo koje se oslanja na tradiciju engleskog realističkog romana, inspirisano Lorensovim odnosom sa majkom, te se može interpretirati kao psihološka studija o borbi sina da se odvoji od majke i, u krajnjem, o Edipovom kompleksu.
Jedno od njegovih poznatih dela je kratka priča „Pobednik konjića za ljuljanje“, koja govori o žudnji za materijalnim bogatstvom i štetnim posledicama pohlepe.
„Moderni ljubavnik“ – priča D. H. Lorensa veoma poetičnog stila, bogatog jezika, koja obiluje neverovatno slikovitim opisima prirode – kao scenografijom u kojoj na kratko oživljava jedna stara ljubav, osuđena na propast usled nepremostivih kulturoloških razlika. Pisac se vrlo vešto dotiče teme izopštenosti ljudi koji se posle dužeg vremena vrate u nekadašnju sredinu, osećajući se kao potpuni stranci. Mladić se, sada kao učeni gospodin, iz veće sredine vraća u ruralni ambijent svog rodnog kraja, u dom svoje nekadašnje ljubavi, i suočava se sa njenim novim izabranikom. Iako mu devojka daje novu šansu, ubrzo se pokazuje da je njihov pogled na ljubav sada potpuno drugačiji…
Dve godine je proveo na proputovanju kroz Nemačku i Italiju. Vrativši se u Englesku, jula 1914. oženio se Nemicom Fridom Vikli, koja je zbog njega napustila muža, Lorensovog profesora Ernesta Viklija, i troje dece. Bio je proganjan zbog sumnje da je bio nemački špijun za vreme Prvog svetskog rata, i dugo nije mogao da dobije pasoš.
D. H. Lorens preminuo je od tuberkuloze, 2. marta 1930. godine u Vansu, Francuska. Njegov prijatelj i poštovalac njegovog dela Oldos Haksli izdao je 1932. „Izbor Lorensovih pisama“, koja daju živopisnu sliku Lorensovog lutalačkog života i njegovog odnosa sa prijateljima i poznanicima.
Uz Džejmsa Džojsa i Virdžiniju Vulf, danas se smatra jednim od najvećih pisaca modernizma koji su pisali na engleskom jeziku.
Među njegovim najpoznatijim izrekama ističu se:
„Moramo živeti, bez obzira na to koliko puta nam je nebo palo na glavu.“
„Život je tu da bismo ga trošili, a ne štedeli.“
„U svakom živom biću postoji želja za ljubavlju.“